Sklizak put do uspjeha za mlade s invaliditetom

U La Molini, u španjolskim Pirenejima, održali su prvo europsko skijaško natjecanje posebno za mlade do 18 godina s invaliditetom.

Među 17 natjecatelja iz pet zemalja najmlađi je Tadej. Ima 10 godina i slijep. Bez svoje vodičke Dragane Sterđević nije mogao skijati.

Ona ima 26 godina i bivša je slovenska prvakinja u plivanju koja je odlučila trenirati mlade s invaliditetom.

“Osjećam da im je to potrebno”, rekla je za euronews. “Trebaju im prilike samo za uživanje. U vodi, u snijegu. nema potrebe za natjecanjem. Za mene je najvažnije: ostati tamo gdje osjećaš sigurnost, gdje se osjećaš kao da jesi.”

Po snijegu Dragana ide prva, a razglas na leđima prenosi upute Tadeju iza.

“Kad kažeš kapija, on se okrene”, objasnila je Dragana. “Može čuti zvuk iz mog komunikatora, na mojim leđima, i zato me može lako pratiti.”

Tadej ima uzore poput Gabriela Gorcea. Ima 22 godine i vidi vrlo malo. Došao je podijeliti svoja iskustva s Paraolimpijskih igara u Vancouveru 2010. na kojima je nastupio za Španjolsku.

“Biti invaliditet je vjerojatno otvorio vrata u svijetu skijanja na drugačiji način”, rekao je za euronews. “Sada sam na visokoj razini. Uvijek sam pokušavao živjeti neovisno o svom invaliditetu.”

Ujutro velikog dana, Gabriel vodi zagrijavanje. Natjecanje je ono što su svi čekali, nakon tri dana treninga i dijeljenja za ove talijanske, njemačke, nizozemske, slovenske i španjolske mlade.

Spremni su za borbu u tri kategorije: sjedeći, uspravni i slabovidni.

I brzo je – trepnite i propustit ćete.

Održavanje ovakvog događaja nije jeftino – oprema je vrlo specijalizirana. Tako je organizatoru Matthiasu Guettu pomogla potpora Europske unije, a on već gleda dalje od ovog natjecanja.

“Cilj paraolimpijskog pokreta, kako Međunarodnog paraolimpijskog odbora tako i Europskog paraolimpijskog odbora je elitni sport za osobe s oštećenjem, tako da postoji i cilj uzeti ove mlade, pomoći im da (dobiju) podršku (od) trenera i da biti možda sljedeći prvaci,” objasnio je. “U našem pokretu se stvarno koncentriramo na sposobnosti – ‘Da, možeš’.”

Gabriel je dodao: “Ovi mladići imaju puno oomfa. Kažem im da ništa nije lako, ali što više interesa ulijete, stvari postaju lakše.

Stvari su evoluirale od prve Paraolimpijske igre 1960. godine. Za skijaše s invaliditetom još uvijek se najbolje brine u Austriji. Ostale zemlje još moraju ići.

Matthias Guett je rekao: “Vrlo je važno da šira javnost i odmarališta razumiju potrebe osoba s invaliditetom kako bi im sve bilo u potpunosti dostupno, a počevši od žičare do restorana i pristupačnih toaleta.”

Ovo je tek početak. Do ožujka 2014. ovi će se mladi ponovno susresti u četiri različite zemlje na više natjecanja. I još jednom će zaboraviti svoje invalidnosti.

Zapamtite njihova imena!

KOMENTARIŠITE PUTEM FACEBOOK

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *