Zovem se Dragana, imam 44 godine, živim u Banjoj Luci i mislim da je krajnje vreme da prestanem da se pretvaram da mi je dobro same. Nije mi dobro. I ne stidim se da to kažem. Ne tražim milostinju, niti sažaljenje – tražim iskrenu, toplu i stabilnu osobu pored koje ću moći da budem ono što jesam.
Godine su me naučile da budem snažna. Bila sam i majka i otac svojoj deci, radila sam dva posla, prošla kroz razvod, kroz godine ćutanja i guranja bola pod tepih. Sad kada su deca odrasla i žive svoj život, konačno sam ostala – sa sobom. I to je najteža samoća koju sam ikada osetila.
Želim da upoznam muškarca između 45 i 60 godina, koji zna da ceni ženu, da je sasluša, da je drži za ruku kad ćuti i da joj kaže “tu sam” kad svet spolja postane pretežak. Ne zanima me da li imaš auto, kuću na sprat, ili račun u banci. Mene zanima da li imaš srce koje zna da voli.
Nisam savršena. Imam par kilograma viška, imam bore od smeha i tuge, i umem da budem tvrdoglava. Ali umem i da kuvam iz ljubavi, da napišem poruku bez razloga, da zagrlim kad se najmanje nadaš. Žena sam iz naroda, topla i otvorena, i želim da podelim život sa nekim ko je zreo, stabilan i emotivno dostupan.
Mnogi su mi rekli da su normalni muškarci zauzeti ili više ne postoje. Ja verujem da postoje. Verujem da možda jedan upravo sada čita ove redove i pita se – da li bih mogao voleti ženu poput mene?
Ako si iz BiH, Srbije, Hrvatske ili bilo kog dela bivše Juge, javi se. Možda nas deli kilometar, možda nas deli vreme, ali srce prepoznaje srce. I to je ono što me još uvek drži.
📩 Piši mi ako ti srce zatreperi dok čitaš. Ne očekujem bajku, samo čoveka koji zna šta znači “biti uz nekoga”.
Ona traži njega – ali ne bilo koga. Traži tebe.
Facebook Comments