Zovem se Mira, imam 45 godina i udata sam već skoro dve decenije. Moj brak je stabilan, sa svim usponima i padovima koje svaka dugotrajna veza donosi. Ipak, poslednjih nekoliko godina primećujem nešto što me istovremeno zbunjuje i uzbuđuje – mladi muškarci me gledaju na način koji nisam očekivala.
Na početku sam to tumačila kao slučajnost. Možda su ljubazni, možda je u pitanju neka vrsta poštovanja. Ali kako vreme prolazi, postaje jasno da je to više od toga – njihov pogled nosi neku tihu želju, divljenje, a ponekad i nemir. Mnogi od njih su desetak, pa i više godina mlađi od mene, i nijedan od tih susreta nije bio slučajan.
Iako sam udata i predana svom mužu, ne mogu da ignorišem te poglede. Ne radi se o fizičkoj privlačnosti u tradicionalnom smislu, već o nekoj vrsti magnetizma koji osećam kako raste iznutra. To je kompliment koji me ponekad plaši, ali i podseća da još uvek mogu biti poželjna, važna i zanimljiva.
Ponekad se zapitam šta to mladi vide u meni? Možda je to samopouzdanje koje je došlo s godinama, možda zrelost i stabilnost koju oni tek počinju da traže. Iako nisam spremna da menjam svoj život, ove situacije me tjeraju da preispitam sebe i svoju ulogu žene, supruge i individue.
Ova privlačnost nije laka. Donosi dileme, jer ljubav i požuda nisu ista stvar, a ja želim da budem poštena prema sebi i svima oko sebe. Ponekad sanjam o slobodi, o nečemu novom i uzbudljivom, ali znam da imam odgovornosti koje ne mogu zanemariti.
Zato sam odlučila da podelim ovu priču – možda nije jedinstvena, možda mnoge žene osećaju slično, ali o tome se ne priča dovoljno. Ako ste ikada osećali da vas život iznenadi na neočekivane načine, da vam srcem prolazi talas želje za novim iskustvima, znam da niste sami.
U komentarima možete podeliti svoja iskustva ili postaviti pitanja – otvorena sam za iskren razgovor jer verujem da je svaka žena vredna da živi život pun, bez stida i straha.
Facebook Comments