Zovem se Tina. Imam 41 godinu i dolazim iz Novog Sada. U ovom trenutku svog života ne tražim princezu iz bajke, ni princa na belom konju. Tražim čoveka. Stvarnog. Sa ranama, ali i sa snagom. Nekog ko ne beži od bliskosti. Nekog ko zna da voli, ne samo u trenucima kad je lako, već i kad je teško. Ako si još uvek tu – možda je ovo tekst koji si čekao.
Moja svakodnevica je puna boja, detalja i tišine. Po zanimanju sam dizajner enterijera i živim za estetiku, ali ne onu iz časopisa – već onu koja se krije u malim stvarima. U prigušenom svetlu lampe dok pada kiša. U muzici koja svira dok se kuva kafa. U osmehu koji se ne namešta. Lepota nije u onome što pokazujemo, već u onome što zračimo.
Bila sam u braku. I ne stidim se toga. Naučila sam mnogo – o sebi, o ljudima, o granicama. Nisam slomljena, ali sam oblikovana. Danas znam šta ne želim, a još jasnije šta želim. Ne želim površne veze, poruke bez smisla, ni prazne komplimente. Želim razgovore u četiri ujutru. Tišinu koja ne pritiska. Nekoga kome ne moram ništa da glumim.
Nisam žena koja će te impresionirati brendovima, savršenim telom ili veštačkom srećom. Nisam “sponzoruša”, nisam “laka”, nisam “hladna”. Imam emocije – i ne stidim ih se. Kad volim, volim jako. Kad grlim, to se pamti. Kada nekog slušam, to je s pažnjom. Ako si ti tip muškarca koji zna vrednost tih stvari – onda se možda već poznajemo, samo još nismo stigli da se sretnemo.
Ne tražim ni sponzora, ni oca, ni spasitelja. Imam svoj stan, svoj posao, svoje prijatelje i svoj mir. Ne bežim od samoće – već od praznine. A praznina je kad si s nekim, a osećaš se sam. To više ne želim. Želim nekoga s kim je mir još veći. Nekoga ko zna da ćuti, ali i da priča kad treba. Ko ume da se smeje, ali i da me zagrli kad ćutim.
Imam 41 godinu, ali veruj mi – to nije broj, već iskustvo. Više ne jurim leptiriće. Tražim korenje. Stabilnost. I da, strast – ali onu koja traje i kad nema sveća ni vina. Tražim odnos koji se gradi, a ne koji se izigrava.
Fizički izgled mi nije presudan, iako hemija mora da postoji. Ali više od mišića me privlači sigurnost. Više od automobila – tvoja pažnja. Više od tvog statusa – način na koji me gledaš kad misliš da ne primećujem. Ako znaš da budeš čovek, ako znaš da priznaš grešku, ako se ne plašiš da pokažeš slabost – već si ispred 90% ljudi.
Volim umetnost, dobru knjigu, filmove koji teraju na razmišljanje. Ponekad pišem dnevnik. Imam psa, koji je moje biće na četiri noge. Volim šetnje pored Dunava, tihu muziku, kuvanje bez recepta i vožnju bez cilja. Nedeljna jutra bez obaveza mi vrede više nego vikend u skupom hotelu.
Ako si muškarac između 40 i 55 godina, koji zna šta znači „zajedno“, koji ne beži kad postane emotivno ozbiljno, koji ne traži devojčicu da bi sebe osećao kao muškarac – možda si ti taj koga sam čekala.
Ne nudim savršenstvo. Nudim istinu. Emociju bez filtera. Partnerstvo koje ne traži da se menjaš, već da se otvoriš. Da zajedno pravimo priču – ne bajku, već stvarnost. Onu koja se ne pamti po slikama na Instagramu, već po trenucima koje nosimo u grudima.
Ako misliš da si spreman za nešto što se ne gradi u danu, ako i dalje veruješ u povezanost koja se oseća i na daljinu – piši mi. Ne moraš da napišeš roman. Samo reci: „Ćao, Tino.“ Ostalo ćemo videti zajedno.
Jer možda nisi ti samo čovek kojeg ja tražim. Možda sam i ja žena koja je stvorena baš za tebe.
Facebook Comments