Ispovest majke izazvala burne reakcije javnosti
Jedna žena izazvala je veliku buru na internetu kada je, u anonimnoj ispovesti objavljenoj na platformi Reddit, priznala da se nikada nije emotivno povezala sa usvojenom ćerkom. Iako je prema devojčici, kako tvrdi, uvek postupala sa pažnjom i brigom, osećaj istinske roditeljske ljubavi, kakvu oseća prema svojoj biološkoj deci, jednostavno nikada nije došao. Njena iskrenost je zapanjila korisnike, pokrenula lavinu komentara i otvorila tešku temu o izazovima usvajanja i emocionalnim granicama roditeljstva.
Kako piše britanski Mirror, žena je ispričala da je nakon borbe sa neplodnošću i dugotrajnog procesa vantelesne oplodnje uspela da rodi sina. Nekoliko godina kasnije, želela je da proširi porodicu, ali se, umesto nove runde VTO, sa suprugom odlučila na usvajanje.
– Usvojili smo divnu devojčicu čiji su roditelji bili suviše mladi da je odgajaju. U početku sam bila uverena da će sve biti u redu. Trudila sam se da prema njoj budem jednako brižna kao prema svom sinu, ali… nešto je nedostajalo. Kao da nikada nije postojala ta dublja veza. Ponekad imam osećaj da čuvam tuđe dete ili kućnog ljubimca – napisala je ona.
S vremenom, kako devojčica odrasta, osećaj otuđenosti kod majke se nije smanjio – naprotiv, postajao je sve jači. Vrhunac unutrašnjeg konflikta došao je kada je žena, neočekivano, zatrudnela prirodnim putem i rodila drugo biološko dete – još jednu devojčicu.
– Bila sam šokirana kad sam saznala da sam trudna i još više kada sam shvatila da nosim devojčicu. Tokom trudnoće sam prolazila kroz snažna emocionalna previranja. Hormoni su učinili svoje, ali u meni je rasla neka čudna odbojnost prema usvojenoj ćerki. Počela sam da osećam kako je isključujem iz porodice, čak sam se uhvatila kako želim da je nikada nismo usvojili. Zvuči jezivo, ali nisam mogla da pobegnem od tih osećanja – priznala je.
Nakon rođenja druge ćerke, kaže da je odmah osetila ono što s usvojenim detetom nikada nije – bliskost, ljubav, povezanost. To ju je dodatno slomilo, jer je svesna da je prema detetu koje je usvojila počela da se ponaša kao da je „manje vredno“.
– Osećam se kao da sam izneverila obećanje koje sam dala njenim biološkim roditeljima. Rekla sam da ću je voleti kao svoje dete, a to nisam uspela. Volim je, ali ne kao ostalu decu. I zbog toga mrzim sebe – napisala je.
Njena ispovest izazvala je oštre, ali i saosećajne komentare korisnika, koji su joj savetovali da potraži stručnu pomoć i da nikada ne podeli svoja osećanja sa usvojenom ćerkom, jer bi to za nju moglo biti razorno.
– “Terapija je hitno potrebna – zbog vas, ali i zbog nje. Dete ne sme da živi u kući u kojoj oseća da je voljeno manje od ostalih”, napisao je jedan korisnik.
– “Možda bi trebalo da razmotrite češći kontakt sa njenim biološkim rođacima, ako su uopšte dostupni, da joj pružite šansu da bude negde gde će osećati istinsku bliskost”, dodao je drugi.
– “Deca osećaju razliku, čak i kad se ne kaže naglas. A vi ste znali da već imate biološko dete – usvajanje nije nešto što treba raditi olako”, zaključio je treći.
Ova potresna priča podigla je mnoga važna pitanja – o roditeljstvu, o odgovornosti, o emocionalnim kapacitetima i o tihoj patnji koja se ne vidi spolja. Usvajanje je plemenit čin, ali i ogromna emocionalna odgovornost – za koju nisu svi spremni, čak i kada imaju najbolje namere.
Facebook Comments