Zovem se Helena, imam 41 godinu i dolazim iz Brčkog. Udovica sam već tri godine i ono što mi najviše fali nije luksuz, nije društvo, već osećaj da nekome pripadam i da me neko iskreno voli.
Rođena sam i odrasla u Brčkom, u skromnoj, ali veoma toploj porodici. Naučena sam da volim, da poštujem, da gradim odnose, a ne da ih rušim. Godinama sam se borila da sačuvam brak, da izgradim dom, da stvorim sigurnost. I onda je život pokazao zube – ostala sam sama.
Nisam od onih žena koje žive u prošlosti, koje se žale i koje očajavaju. Naprotiv, iako me je sudbina lomila, ja sam i dalje ovde. Nasmejana, jaka, ali i željna nečije ruke, pogleda, razumevanja.
Radim kao knjigovodstveni tehničar. Moj posao je stabilan i ozbiljan, ali i pomalo monoton. Dani mi često prođu bez mnogo uzbuđenja. Posao–kuća–obaveze. I onda tišina. Tišina koja zna da boli više nego bilo koji bol.
Fizički, trudim se da vodim računa o sebi. Visoka sam 168 cm, imam 60 kilograma, tamno smeđu kosu koju često vežem u punđu, i zelene oči koje su mi svi oduvek hvalili. Nisu to više one oči devojke iz školskih klupa, sada u njima ima više iskustva, tuge, ali i želje da se ponovo smeju. Ljudi kažu da izgledam mlađe, ali meni to nije važno – mnogo mi je važnije kako se neko ponaša i šta nosi u sebi.
Ne nosim masku. Ne pravim se da sam nešto što nisam. Iskrena sam do srži. Uvek kažem šta mislim i cenim ljude koji umeju da budu isti takvi – direktni, ali sa poštovanjem.
Ono što tražim je muškarac koji zna šta hoće. Neko ko nije emotivno nezreo, neko ko zna da je ljubav više od poruka i lajkova. Želim da volim i da budem voljena. Da ujutru popijemo kafu zajedno, da uveče pogledamo film, da pričamo o svemu ili ćutimo bez nelagodnosti.
Ako si pažljiv, iskren, stabilan, nežan – možda si baš ti taj. Ne interesuje me koliko imaš para, kakav auto voziš ili koliko si puta bio povređen. Samo me zanima da li si spreman da pokušamo zajedno.
Idealno bi bilo da imaš između 40 i 55 godina. Ako si iz Bosne, Srbije, Hrvatske, Austrije ili Nemačke – to nije prepreka. Danas se ljudi povezuju i preko granica, ako su im duše bliske. Ako nisi rob prošlosti, ako imaš želju da voliš, ako ti je dosta igrica – javi mi se.
U slobodno vreme volim šetnje prirodom, gledanje starih filmova, kuvanje tradicionalnih jela i čitanje romana. Nisam za noćne izlaske niti za galamu. Volim mir, tišinu, domaću atmosferu.
Zamisli da nedelju popodne provedemo u dvorištu, pijući limunadu, planirajući zajednički vikend, smejući se glupostima. Zamisli da zajedno pravimo zimnicu, da ti donosim kafu u krevet ili ti popravljaš nešto po kući dok ti ja pridržavam merdevine.
Zamisli da imamo nekoga – jedno drugo. Jer nije poenta u tome da budeš sa nekim da ne bi bio sam, već da budeš s pravom osobom zbog koje ćeš se radovati svakom danu.
Ako si spreman za vezu punu poštovanja, topline, razumevanja i poverenja – onda ne čekaj. Piši mi.
Dodajte me na profil ispod.