U vremenu kada se ljudi i dalje često dijele po vjeri i naciji, priča Natalije Nešković iz Prokuplja i Benjamina Murguzovića iz Tuzle pokazuje da prava ljubav briše sve granice. Njih dvoje su se vjenčali u Cirihu, gradu u kojem već neko vrijeme žive i rade, i time dokazali da osjećanja uvijek pobjeđuju predrasude.
Daleko od tuđih komentara i osuda, upravo u Švajcarskoj odlučili su započeti zajednički život. Njihovo vjenčanje bilo je simbol da različitosti ne moraju razdvajati ljude, već ih mogu spojiti u snažnu i harmoničnu cjelinu.
Natalija, koja je nakon vjenčanja uzela suprugovo prezime, s osmijehom ističe da nikada nije imala dilemu:
– “Naša ljubav je naš kompas. Sve ostalo su samo prepreke koje se prevazilaze kad vjeruješ u ono što osjećaš.”
Iako su u svom okruženju znali naići na nerazumijevanje zbog različitih vjeroispovijesti, podrška najbližih im je davala snagu. Njeni roditelji i Benjaminova majka stajali su uz njih od početka, i to im je bilo dovoljno da hrabro koračaju dalje, bez obzira na osude.
Njihov plan za budućnost temelji se na međusobnom poštovanju i prihvatanju. Natalija naglašava da vjeru posmatraju kao bogatstvo, a ne prepreku:
– “Bog je jedan, samo ga ljudi različito zovu. Ako u srcu nosimo ljubav, onda znamo da smo na pravom putu.”
Poruka njihove priče je jasna – ljubav ne pita za ime, porijeklo ni vjeru. Ona spaja ljude i gradi mostove tamo gdje drugi pokušavaju da ih sruše.
Danas, u Cirihu, Natalija i Benjamin započinju svoje zajedničke stranice života, zahvalni što su dokazali ono što mnogi zaboravljaju – da ljubav uvijek ima posljednju riječ.
IZVOR:DNEVNE.BIH
About the Author
