Zovem se Lejla, imam 35 godina i već nekoliko godina živim u Berlinu. Grad je velik, brz i pun ljudi, ali vjeruj mi – i u takvom mjestu čovjek može biti itekako sam. Možda baš zato i pišem ovo, jer sam došla do tačke kada više ne želim da se pravim jaka ako to zapravo nisam. Nedostaje mi neko moj.
Radim, imam svoj mir, svoj stan, svoj krug obaveza… sve izgleda kako treba kad se gleda sa strane. Ali kad se vrata zatvore i ostanem sama, shvatim da mi fali ono najvažnije – iskrena bliskost, razgovor bez glume, dodir koji znači sigurnost, a ne prolaznost.
Ne tražim savršenstvo. Iskreno, od toga sam odustala još davno. Tražim normalnog muškarca, stabilnog u glavi, koji zna šta želi. Neko kome nije problem da se javi prvi, da pokaže interes, ali i da zna slušati. Godine mi nisu presudne – možeš biti i mlađi i stariji, ali da si zreo u razmišljanju.
Volim jednostavne stvari – šetnje, iskrene razgovore, kafu bez žurbe, večeri uz film ili muziku. Nisam od onih koji traže luksuz, meni je važnije kako se osjećam pored nekoga nego gdje smo. Ako znaš cijeniti male stvari, već imamo nešto zajedničko.
Iskreno ću ti reći – prošla sam kroz razočaranja. Nisu me slomile, ali su me naučile da budem opreznija. Ne ulazim više u priče bez smisla, niti gubim vrijeme na ljude koji ne znaju šta hoće. Ako si neko ko voli igrice, preskoči me odmah.
Želim ozbiljnu priču. Ne mora sve odmah da bude savršeno, ali mora imati pravac. Ne tražim bajku, nego stvarnost koja ima smisla. Nekoga s kim mogu graditi nešto, korak po korak.
Ako si iz dijaspore ili čak iz mog kraja, to je plus, ali nije uslov. Bitno mi je da postoji volja da se upoznamo, da se potrudimo, da damo šansu nečemu što može postati lijepo.
Ne bojim se početka, bojim se gubljenja vremena na pogrešne ljude. Zato ako osjetiš da se pronalaziš u ovome što pišem – javi se. Jedna poruka ništa ne košta, a može promijeniti mnogo.
Možda baš ti i ja imamo ono nešto što oboje tražimo, samo to još ne znamo
Ne očekujem da sve ide lako, jer znam da prave stvari nikad ne dolaze bez truda. Ali isto tako vjerujem da kada se dvoje ljudi stvarno pronađu, onda sve nekako ide prirodnije. Nema forsiranja, nema igranja uloga, nema potrebe da se neko pretvara da je nešto što nije. Samo iskreno – takav odnos želim.
Voljela bih da upoznam muškarca koji zna cijeniti ženu pored sebe. Ne u smislu velikih riječi i obećanja, nego kroz male stvari – pažnju, poruku u pravo vrijeme, zagrljaj kad osjeti da mi treba, podršku kad stvari ne idu kako treba. Ja sam takva osoba i to isto očekujem zauzvrat.
Nisam savršena i ne tražim savršenstvo. Imam svoje dane kad sam tiha, kad se povučem, kad samo želim mir. Ali isto tako znam biti nasmijana, vedra i puna energije kad sam pored prave osobe. Mislim da svako od nas ima te dvije strane, samo je pitanje ko će ih znati prihvatiti.
U Berlinu sam naučila mnogo toga – kako da budem samostalna, kako da se izborim za sebe, ali i kako izgleda život bez prave bliskosti. Ovdje su ljudi stalno u pokretu, svi negdje žure, a rijetko ko stvarno zastane da nekoga upozna kako treba. Možda baš zato želim nešto drugačije – nešto mirnije, stabilnije, iskrenije.
Ne zanimaju me površni odnosi, dopisivanja bez cilja niti upoznavanja koja traju par dana pa nestanu. Ako si neko ko misli ozbiljno, onda ćeš razumjeti o čemu pričam. Ne moraš biti savršen, ali moraš biti stvaran.
Volim kada muškarac zna biti muškarac – da preuzme inicijativu, ali i da pokaže emociju. To nije slabost, nego snaga. Danas je rijetko naći nekoga ko zna otvoreno reći šta osjeća i šta želi, a meni je to važnije od bilo čega drugog.
Ako se odlučimo upoznati, ne očekujem čuda. Dovoljno je da počnemo razgovorom, pa da vidimo gdje nas vodi. Sve veliko počinje malim korakom, zar ne?
Možda se i ti, dok ovo čitaš, prepoznaš u mojim riječima. Možda si i ti umoran od površnih priča i tražiš nešto dublje. Ako je tako, onda već imamo zajedničku tačku.
Ne obećavam savršen odnos, ali obećavam iskrenost, trud i poštovanje. A mislim da je to danas rijetkost koju vrijedi pronaći.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About the Author
