U općini Štrpce u posljednje dvije godine dvadesetak momaka se oženilo djevojkama iz Albanije. Poznate su priče o udaji djevojaka iz Skadra, ali u Štrpce sve više dolaze djevojke iz albanskog dijela Gore.
Slađan Nikolić (39) živi u Jažincu nedaleko od Štrpca. Preko prijatelja je, kaže, upoznao 19 godina mlađu Fidu Nuriši iz zaseoka Ribare u albanskom dijelu Gore, planinskoj regiji Kuksa, na granici sa Kosovom. Vidjeli su se nekoliko puta i riješili sklopiti brak. Oboje kažu da su sada sretni, da im je život ispunjeniji, razumiju se odlično. Jezik im je sličan, a Fida je naučila i naglasak svoje nove sredine. Počela je ići u crkvu iako je, kako sama kaže, do prije godinu i pol dana išla u džamiju u rodnom selu.
„Albanke su vrijednije od ovih naših“
„Svidjeli smo se jedno drugom, vidjela je moju kuću, svidio sam se tastu i tašti i život se nastavlja. Mnogo je bolje u braku i preporučio bih svima koji se još nisu oženili da to učine što prije“, priča Nikolić za DW. „Žene iz Albanije su mnogo vrijednije, rade u poljoprivredi i poslušnije su od ovih naših ovdje koje više vole uživati, imaju i dosta drugačiji odnos prema starijima“, kaže Nikolić. Njegovu suprugu su, kaže, brzo prihvatili susjedi iz njegovog i okolnih sela općine Štrpce.
Fida priznaje da postoje razlike u životu u rodnom kraju i srpskoj enklavi na Kosovu. Drugačiji su običaji i navike, ali sve u svemu smatra da se u novom selu živi lakše i bolje. „Iz mog kraja, najviše u selo Sušiće, udato je nas 16. Viđam se povremeno s njima. Družimo se. Lijepo me je prihvatila svekrva, susjede me zovu na kavu, one dolaze kod nas. Za sada mi je jako lijepo, imamo dosta strojeva u kući i naučila sam s njima raditi. Vjerujem da će tako biti i nadalje. Hoću što prije zaboraviti život i muke u mom rodnom kraju“, priča Fida.
Ponuda i potražnja
U samom Štrpcu svi znaju da njihovi sugrađani traže nevjeste iz Albanije. Lokalne djevojke se zagonetno smiješe. Tvrde da nisu ljubomorne. „Ja zaista ne shvaćam zašto se oni žene ženama iz Albanije kada i ovdje ima dosta djevojaka“, kaže Jasmina koja radi u jednom od butika u Štrpcu. „Istina, ovdje se djevojke udaju znatno ranije. Momci se iz raznih razloga nisu ženili na vrijeme, njihove generacije djevojaka su se poudavale pa im mlade iz Albanije dobro dođu.“ Dodaje da mlade Goranke „poboljšavaju demografsku sliku Štrpca te da će u školama biti više srpskih učenika“.
Općina Štrpce ima oko 12.000 stanovnika i djevojke iz te općine rijetko se udaju izvan nje. Međutim, one uvijek imaju veći izbor od muškaraca koji tradicionalno nasljeđuju imanja u udaljenim selima. Upravo tamo dolaze djevojke iz Albanije, kaže Slaviša Vasiljević iz Štrpca koji poznaje tematiku. „Sušiće je tipičan primjer za to. U to udaljeno i brdovito selo mnoge djevojke iz ostalih dijelova općine se ne žele udavati, a one koje dolaze iz Albanije brzo se adaptiraju i zbog sličnog geografskog terena.“ On ima i neke dileme i sumnje: „Kako će djecu, rođenu u tim brakovima, prihvatiti sutra njihovi školski kolege? Znamo, naime, kakvi su odnosi Srba i Albanaca, naročito posljednjih dvadesetak godina. Hoće li se to reflektirati i na ovu djecu i njihove vršnjake?“
Ima i onih, poput politologa Nenada Stojanovića, koji o ovome misle na drugačiji način. Djevojke iz Albanije, kaže, dolaze kao posljedica „ekonomske logike ponude i potražnje“. Jer, za muškarce koji su duboko zašli u četvrto desetljeće života to je „jedini način da se ostvare kao obiteljski ljudi“. Uz to, kritizira Stojanović, obitelji Goranki i Albanki imaju isključivo ekonomski motiv pri udaji svojih kćerki. „Uveliko teče 21. stoljeće i smatram da to nije put za rješenje demografske i populacijske slike. Zaista smatram da je ovaj proces u doba poštovanja i inzistiranja na ljudskim pravima jako nazadan i loš. Na tlu Europe u 21. stoljeću je nepojmljivo da se ovo događa“, kaže on za DW.
Naši sugovornici nisu znali ili nisu htjeli konkretno govoriti o tome tko se bavi ovim prekograničnim “poslovima” te naplaćuje li svoje usluge. Neki građani Štrpca uvjereni su da posrednici dobivaju i po nekoliko tisuća eura, dok se rodbini mlade u Albaniji daju brojni pokloni.
Posla nema
„Kada bi svojevoljnih mješovitih brakova bilo ovoliko kao što je sada – to bi bio dobar pokazatelj da se ide u pravcu pomirenja i ostavljanja etničkih i religijskih stega po strani“, priča dalje Stojanović. „Međutim, ovo je dubok društveno-ekonomski fenomen zasnovan na najnižim egzistencijalnim potrebama. U vremenu kada su sve vrijednosne i etičke stege pale, ostao je samo čist materijalizam koji je duboko ušao u najvažniju instituciju na ovim prostorima – a to je obitelj. To nije u klasičnom smislu ni politički, a ni nacionalni problem, ali cijeli proces može imati određene političke implikacije.“
Skoro svi sugovornici naglašavaju da na njihove nove sugrađanke nitko ne gleda kao na neku prostu radnu snagu. Između ostalog jer i nema toliko posla. Oni, koji se bave poljoprivredom, imaju strojeve i uglavnom te ljetne radove završe za dvadesetak dana. Stada ovaca i goveda odavno ovdje više nema, a jedna ili dvije tvornice koje su radile do prije dva desetljeća u Štrpcu, odavno nisu u funkciji. Najveći broj ljudi živi od minimalca, penzija iz Srbije i sa Kosova, socijalne ili pomoći koju povremeno šalju brojne humanitarne organizacije.
IZVOR:DW.COM
Facebook Comments