Zbog ljubavne priče Mahire mnogi nisu mogli da zadrže suze, a onda je perko noći na svojim leđima osetila najgore osude.
Postala je poznata javnosti kao Mahira Ahmiš, Bosanka koja je život posvetila svom bolesnom mužu i deci. Čak 16 godina je vodila bitku, bila je stub porodice, za nju nisu postojali muški i ženski poslovi, sve je morala sama da radi. Imala je jasan cilj pred sobom, činila je sve da u njihovoj kući ne nestane smeha, koliko god situacija bila teška. Nažalost, nakon više od deceniju i po, suprug je preminio, uprkos svim naporima lekara da mu poboljšaju stanje. Ljudi su je tešili, bodrili, o njoj govorili sve u superlatvu, njenom ime postalo je sinonim za hrabrost i humanost. Kada joj je život pružio priliku ponovo da se zaljubi i zavoli, nakon ogromne patnje, preko noći se sve promenilo. Postala je žena koja je obukla venčanicu, a “pokojni muž joj se nije ni ohladio”, kako su govorili meštani. Od tada nailazi na brojne osude, a blagonaklonost je nestala. Mnogo manje ljude je ostalo na njenoj strani, koji je istinski razumeju i podržavaju.
Danas nosi prezime Hajdarpašić, a sreću je ponovo osetila kraj Saladina. Venčali su se 2023. godine, Mahira je blistala u beloj venčanici dugih rukava, presvučenoj šljokicama, a nosila je ogroman veo od nekoliko slojeva tila. To je bio početak novog poglavlja u njenom životu.
– Bilo je veoma teško, naravno. Iza mene je 16 dugih godina nekog malo težeg načina života, ali ne žalim se. I to je bio težak, ali sretan život. Rekla sam to već i ponovit ću, to je bio moj put, to je bila moja sudbina od Allaha, koju sam prihvatila. Iznela sam to nekako herojski… Evo, sada me Allah nagradio i na dunjaluku, a nadam se i na ahiretu. Znam da nisam ništa pogrešila. Čista sam pred Bogom, čista sam pred normalnim narodom – rekla je nedavno Mahira u intervjuu za “Azru”.
Istakla je da je zlonamerni komentari nisu povredili, jer zna da ništa nije uradila pogrešno.
– Zaista nisu, zato što znam da ništa ne griješim, znam da je i po islamu žena dužna da se uda. Nisam nikakvu grešku napravila. Sve sam normalno, prema moralnim principima, uradila, tako da mene ne dotiču komentari besposlenih ljudi. Uglavnom su to govorili ljudi koji nemaju šta od svog života uraditi. Njima smeta Mahira, njima smeta svako, ne samo Mahira. Tako da me to uopće nije pogodilo, jer znam da ništa ne griješim. I moji uspjesi svjedoče da ne griješim, oni se nižu, hvala Allahu – iskrena je Hajdarpašić.
A potom je naglasila da se sin i ćerka iz prethodnog braka odlično slažu sa Saladinom, te da ih je on prihvatio kao svoju decu.
– To su naša deca. Prelepo je, hvala Allahu, deca su se navikla na njega, Saladin se navikao na decu, kao da smo oduvek skupa. Sam Allah nas je spojio i sve je posložio – kaže Mahira.
Kako za nju predaja nikada nije bila opcija, postala je uspešna preduzetnica, te je na nagovor ćerke, kojoj je želja da postane uspšena modna kreatorka, otvorila prodavnicu gde prodaje uvezene stvari jednog poznatog brenda.
Da je Mahirin dom ispunjen harmonijom i ljubavlju pokazuje i način na koji su njena deca iz prvog braka čestitala Saladinu rođendan.
“Dragi Saladine,
Kažu da porodica nisu samo oni s kojima delimo krvnu vezu, već i oni koji stoje uz nas bez obzira na sve. Ti si to dokazao svaki dan – svojim delima, rečima i dobrotom koju nesebično pružaš.
Hvala ti što si uvek tu za nas, što nas podržavaš, brineš se i unosiš mir i sigurnost u naš život. Tvoja plemenitost i trud nikada neće proći nezapaženo, a naša zahvalnost prema tebi je ogromna.
Biti uz nekoga ne znači samo deliti lepe trenutke, već i one teže, kada je potrebno više strpljenja i snage. Ti si uvek tu, bez obzira na sve, i to govori više od bilo kojih reči. Znamo da nisi morao, ali jesi – biraš nas svaki dan, i zbog toga smo beskrajno zahvalni.
Molimo Alaha da te nagradi za svu dobrotu, podari ti zdravlje, sreću i bereket u životu. Neka ti svaki dan bude ispunjen mirom i radošću, a sve što daješ drugima, neka ti se vrati u najlepšem obliku.
Srećan rođendan. Znaj da si voljen i cenjen više nego što reči mogu da opišu”, stajalo je u poruci koju je objavila na Instaramu.
Ko je bio njen prvi muž i zašto je njihove ljubavna priča oduševila Balkan?
Esed Ahmiš bio je njen prvi muž kraj kojeg je spoznala pravu ljubav, dobili su decu i imali su idiličan brak. A onda su imena ovog para postala simbol borbe, posvećenosti, snage i emocija. Za njihovu priču mnogi kažu da je jedna od najlepših koji su ikad čuli. Iako se završila na tužan način, i dalje motiviše brojne ljude da se bore sa svim teškoćama koje im sudbina priredi.
Upoznali su se na mevludu, a kasnije im je džamija bila i mesto izlaska. Klanjali bi teraviju, i posle teravije popričali, tako su se viđali i kako ona kaže “ašikovali” do braka.
– Došao je efendija Esed, tražio mi je broj, da bismo zajedno radili. Bio je vrlo namazan. Kod nas je sve išlo nekako spontano. Odmah sam mu dala broj, bio je takva faca – opisivala je Mahira njihovo upoznavanje pre nekoliko godina i dodala:
– Jedan od prvih uslova za mog momka je bio da mora biti efendija. Tako sam imala u svojoj glavi, Posle deset i po meseci veze me je zaprosio. Sve je teklo u skladu sa našim islamom – objašnjava.
Dobili su dete i oko godinu i po dana život im se odvijao potpuno normalno.
– On je radio u džamiji, išao je sa posla na posao. Ja sam više bila u kući zbog bebe. Živeli smo kao i svaki drugi mladi bračni par. I onda jednog Bajrama osetio je umor u levoj nozi, ali nismo tome pridavali značaj, jer se danas ljudi dosta umaraju. Mislili smo da je zbog toga što je mnogo radio.
Nastavili su da proslavljaju praznik sa svojom porodicom i obišli su svu rodbinu.
– Kada sam ga drugi dan Bajrama probudila, nije mogao da ustane iz kreveta. Za svakog čoveka je to veliki šok. Bukvalno se oduzeo. Odmah sam pozvala njegove roditelje i doveli smo ga u bolnicu. Ostao je tamo 21 dan i ustanovili su mu bolest multipla sklerozu. Prvo put sam tada čula za nju. Mislili smo da će sve proći – objašnjava.
Ističe da su od tog momenta krenuli da istražuju sve o Esedovoj dijagnozu, suočavajući se sa činjenicom da nije izlečiva.
– Otišao je drugi put u bolnicu, kako bi mu odredili neku terapiju. Primio je potom pulsnu terapiju koja njemu nije uopšte prijala, jako mu je pozlilo. Otišao je u bolnicu na nogama, a vratio se u kolicima. Polako mu se oduzimao govor, hod, vid, mišići su mu slabili, ali on je tako psihički bio jak, da se od prvog dana nije požalio da ga nešto boli. A nema šta nije probao, kako bi mu bilo bolje.
Esed je posebno naglašavao da je za njegov osmeh na licu bila najzaslužnija Mahira, kao i da je voleo najviše na svetu.
– Kada se razboleo, rekao mi je da idem i da živim svoj život, nije hteo da me muči. Nikada mi nije palo na pamet da ga ostavim. To što se razboleo, ne znači da je trebalo da prestanemo da živimo. Ja sam se u mog Eseda zaljubila kada je bio u punoj snazi i on će uvek za mene biti takav. Sve smo gledali sa vedrije strane. Kada je izašao iz bolnice u kolicima, našalila sam se da je dobro, jer će sada stalno biti sa mnom – govorila je Mahira, dok je morala da bije bitke na više frontova.
Provodili su vreme kao da bolest nije prisutna.
– Ništa mi nije bilo teško da uradim za muža. Trudim se da živim život sa svrhom. Imamo dvoje dece i najvažnije da ih naučim pravim vrednostima, i Esed je bio uključen u njihovo vaspitanje. Svaki dan mi je isplaniran od jutra do mraka. Osim toga, nalazili smo vremena da odemo negde u restoran, kod prijatelji i mi smo imali često goste. Uveče kada bismo se okupili, uvek je tu bilo smeha. Sve što radila za svoju porodicu i supruga bilo je iz ljubavi, ne gledam to kao žrtvu.
Najgori momenti su bili kada bi Esed upadao u komu.
– Nekada je to trajalo dan ili dva, nekada par sati. Tada se dešavalo i da u krevet vrši nuždu. Sve to sam sređivala i još pronađem način da se našalim. Na primer, napišem na papir sva ženska imena kojih se setim i kažem mu kad dođe sebi kako mi je sve ispričao šta je radio sa drugim devojkama. On se odmah nasmeje i zaboravi u kakvom je stanju bio. E, ta motivacija je najvažnija, i za zdravog čoveka, a posebno za bolesnog. Uvek me je oslovljavao sa “bebo” ili “ljubavi”, te sitnice meni su davale ogromnu snagu.
Njihovi porodični trenuci svakoga su oduševljavali, a mnogi momenti su javnost ostavljali bez daha.
– Sinu je bilo žao što ne može da igra fudbal sa tatom. I onda sam ja svoju i Eesedovu nogu bila spojila selotejpom i tako smo se dodavali. Dete je bilo presrećno, iako je bio svestan da ja šutiram loptu – pričala je.
Svoju bajku su pisali gotovo deceniju i po, a onda je bolest, ipak, bila jača. Esed je, nažalost, preminuo je u martu 2022. godine i to dok mu je njegova Mahira držala ruku.
IZVOR;STIL.KURIR.RS
Facebook Comments