Niko nikada do sada nije tako jasno secirao odnose među najvećim legendama tenisa kao Patrik Muratoglu juče u intervjuu za „Eurosport“. Niko nije tako nedvosmisleno razbucao priču da postoji velika trojka, dakle da postoji ikakva dilema ko je najbolji u trouglu Novak Đoković, Rafael Nadal i Rodžer Federer. Da postoji izjednačenost među njima.
Velika trojka je u stvari kao velika četvorka – u jednom periodu je postojala a onda se odnos snaga promenio i neumitno poslao taj termin u istoriju. Baš kao što je u jednom delu prošle decenije izgledalo da bi Endi Mari mogao rame uz rame sa Đokovićem, Nadalom i Federerom da se bori za najveće uspehe, a onda – velikim delom i zbog operacije kuka – on jednostavno zaostao
Tako je i sa velikom trojkom, mada je razlika manja. Jesu Srbin, Španac i Švajcarac dugo vodili izjednačenu borbu, jesu njihove brojke prilično blizu, ali činjenica da je u svemu najvažnijem što postoji u tenisu, isti čovek rekorder, ipak menja ovu sliku od sada pa do večnosti.
Da podsetim, Novak je ispred Rafe i Rodžera kada su u pitanju titule na gren slemovima, završnom Mastersu i mastersima 1.000, dakle najvažnijim turnirima teniskog sveta, na onim na kojima svi najbolji igraju. On je rekorder tamo gde su se za trofeje borili i svi njegovi najveći rivali. Jeste Džimi Konors najuspešniji u istoriji po broju pehara, ali pre svega zahvaljujući osvajanju onih iz nivoa koji je sada serija 250. Uostalom, Džimbo ima samo osam gren slemova, pa je i tu jasno kako je došao do rekorda.
Đoković je rekorder i u broju nedelju na prvom mestu svetske liste, i to sa ogromnom prednošću. On je i uspešniji od obojica najvećih rivala u međusobnim susretima. Rekorder je i u broju godina koje je završio na broju 1. Dakle nema nijednog zaista velikog rekorda u kojima Novak gleda u leđa najvećim suparnicima.
Jeste Nadal rekorder u broju titula na Rolan Garosu i šljaci, ali to je jedan turnir, to je jedna podloga, jedan segment tenisa. Tenis u totalu, to je zbir pehara u svim varijantama ove igre. Biti prvi na svetu u tako dugom periodu kao Đoković, to je dokaz raznovrsnosti, sposobnosti da se u svim uslovima briljira.
– Kada pogledate trojicu najvećih, jedan od njih je najveći. On je bio broj 1 duže od ostale dvojice, on je osvojio više gren slemova od ostale dvojice, on je osvojio više mastersa od ostale dvojice… On ih je svuda pobeđivao. A to je Novak – jasno je definisao Muratoglu da je Đoković zauvek okončao ovu trku u svoju korist.
Zato je zabluda da velika trojka postoji i danas. Ona bi postojala da su ti rekordi podeljeni. Da je Nole bolji u nečemu, Rafa u nečemu, Rodžer u nečemu. Ali nije tako. U svemu najvažnijem, najbolji je Đoković.
Muratoglu je u tom intervjuu razbio još jednu zabludu – a to je da postoji ikakva, pa čak i najmanja dilema, ko je najbolji svih vremena:
– Ja se slažem da će možda neko za 50 godina reči da je Federer ostavio veći trag od Đokovića, ali kada biramo ko je najbolji u istoriji, moramo da se oslanjamo na postignuća. Ako to baziramo na nekom drugom kriterijumu, to je subjektivno i nema nikakvu vrednost. Cela ideja sporta je ko je bolji. Igrači se se takmiče međusobno kako bi videli ko je najbolji te nedelje, na kraju godine se gleda ko je najbolji u toj godini. Zato je ovo lažna debata. Ako je pitanje ko je najbolji, onda je odgovor jasan. Novak.
IZVOR:SPORTN1KLUB.INFO
Facebook Comments