Ja sam Nada. Imam 47 godina, živim u Subotici, radim kao medicinska sestra već 25 godina. Pomažem drugima svakog dana, slušam njihove priče, tugu, bol i radost. Ali kada se završi smena i kad skinem uniformu, ostajem samo žena. Iza mene je brak koji nije uspeo, ćerka koja živi daleko, i tišina koja sve češće boli.
Ne tražim mnogo. Ne tražim uzbuđenja, luksuz, ni savršen scenario. Tražim stvarnost. Muškarca koji zna da veza nije uvek laka, ali je dragocena. Nekog ko zna šta znači sedeti na klupi i ćutati, jer to ćutanje ima težinu. Nekog ko zna da prava ljubav nije u rečima, već u gestovima.
Volim baštu. Cveće sadim sa posebnom pažnjom, jer verujem da se ljubav isto tako gaji. Polako. Strpljivo. Volim nedeljne doručke u pidžami, knjige pre spavanja i zagrljaje koji ne traže objašnjenje.
Ne trebaš mi da me spaseš. Spasla sam samu sebe mnogo puta. Ali želim nekog da me drži za ruku. Da me pogleda kao ženu, a ne kao funkciju. Da vidi moju dušu, i da pokaže svoju.
Ako si muškarac između 45 i 60 godina, slobodan, emotivno dostupan, otvoren za vezu u kojoj dvoje dele i lepo i teško – možda je ovo oglas baš za tebe.
Piši mi. Možda više nismo u dvadesetima, ali verujem da je srce zrele žene i dalje najlepše mesto za dom.
Ponekad me pitaju: „Zar ti, Nada, još uvek veruješ u ljubav?“ A ja odgovaram sa osmehom: „Ne samo da verujem, već je čekam.“
Verujem da ljubav ne poznaje godine, ni vreme, ni „pravi trenutak“. Verujem da može da dođe nenajavljena, tiha, kroz jedno iskreno pismo ili pogled. Nije mi do spektakla – do sitnica mi je. Do čoveka koji će zaspati uz mene, ne zato što mora, već zato što želi. Do onoga ko neće juriti dalje jer zna da je sreća tu, pred njim.
Ponekad sedim pored prozora i posmatram svoj vrt. Tamo gde sam zasadila lavandu, sada raste čitav mirisni grm. Tako zamišljam i vezu – nešto što počne sa pažnjom, pa naraste u nežnost koju svi mogu da osete, ali samo dvoje da dele.
Ako si ti taj koji ne traži savršenost, već prisustvo… Ako si ti onaj koji zna da je vernost lepša od uzbuđenja, i da je mir važniji od adrenalina… Ako ti je srce još uvek otvoreno, bez obzira na to koliko si puta bilo povređeno – onda možda imamo šansu.
Zovi me staromodnom, ali ja još uvek mislim da je ljubav najhrabriji izbor koji čovek može da napravi. Ako si i ti spreman da voliš kao muškarac, sa dušom, poštovanjem i srcem – čekam tvoje reči.
Facebook Comments