Janik Siner je u ovom trenutku možda i najprepoznatljivije ime svetskog tenisa, igrač koji deluje zastrašujuće i nezaustavljivo, osvaja najveće turnire i ostavlja utisak čoveka koji je spreman da godinama vlada svetskim tenisom. Ako ovako nastavi, sasvim je realno da jednog dana priđe rekordima Novaka Đokovića, a možda neke od njih i pretekne. Ipak, postoji jedna stvar u kojoj Italijan teško da će ikada moći da nadmaši srpskog tenisera – nasleđu koje neće biti opterećeno sumnjama i događajima koji su se odvijali van terena.
Najbolji dokaz za to stigao je gotovo odmah nakon što je Siner objavio da neće igrati na US Openu. Umesto da se sve završi pričom o njegovoj povredi kolena i razočaranju što jedan od najvećih favorita neće nastupiti u Njujorku, veoma brzo počela su pitanja o tome šta se zapravo događa. A onda se pojavio jedan naizgled potpuno običan snimak sa treninga.
Siner je trenirao u Monaku, što je samo po sebi bilo sasvim normalno za tenisera koji pokušava da se oporavi i vrati na teren. Međutim, činjenica da je nekoliko dana nakon odustajanja od US Opena viđen kako trenira bila je dovoljna da društvene mreže preplave teorije. Počela su nagađanja da povreda možda nije toliko ozbiljna, postavljana su pitanja o pravom razlogu njegovog odustajanja, a vrlo brzo ponovo je otvorena i priča o dopingu.

Naravno, sam snimak ne dokazuje apsolutno ništa od toga. Ali upravo to možda i jeste najvažniji detalj čitave priče. Nije potrebno da snimak bilo šta dokaže da bi pokazao u kakvoj se situaciji Siner danas nalazi. Dovoljno je bilo nekoliko minuta njegovog treninga da se ponovo otvore teme koje će ga, želeo on to ili ne, pratiti tokom čitave karijere.
Jer Siner više nije samo jedan od najboljih tenisera na svetu. On je igrač čije se gotovo svako neobično ponašanje može povezati sa doping aferom koja je već jednom potresla njegovu karijeru. Posle pozitivnih testova na klostebol, italijanski teniser je dobio objašnjenje da je supstanca dospela u njegov organizam kao posledica kontaminacije, dok je kasnije prihvatio tromesečnu suspenziju nakon dogovora sa Svetskom antidoping agencijom. Pravna i proceduralna objašnjenja postoje, slučaj je dobio svoj epilog, ali je jedna stvar ostala – deo javnosti je izgubio poverenje.
A poverenje je u vrhunskom sportu mnogo teže vratiti nego što je osvojiti trofej.
Zato danas jedan običan snimak sa treninga može da proizvede lavinu pitanja. Da je reč o nekom drugom teniseru, verovatno bi reakcija bila potpuno drugačija: „Dobro je, trenira, vraća se.“ Kod Sinera je prvi instinkt dela javnosti bio da traži objašnjenje i povezuje nove događaje sa starom aferom.
I upravo tu se nalazi najveći problem za njegovu buduću ostavštinu.
Siner može da osvoji još deset grend slemova. Može da postane rekorder po broju nedelja na prvom mestu, može da osvoji više velikih titula od Đokovića i da jednog dana statistički postane najuspešniji teniser u istoriji. Međutim, svaki od tih uspeha biće posmatran u širem kontekstu njegove karijere, a u tom kontekstu doping afera neće jednostavno nestati.
Naprotiv, što bude osvajao više, ona će se verovatno češće vraćati.
Ako Siner jednog dana pretekne Đokovića po broju grend slemova, rasprava neće biti samo o tome da li je bolji teniser. Govoriće se i o tome kako je došao do tog mesta, šta se sve događalo tokom njegove karijere i koliko mu javnost veruje. Isto će biti i sa svakim velikim rekordom koji bude oborio. Brojke će biti nesporne, ali način na koji će ih ljudi tumačiti neće.
Tu se vidi možda i najveća razlika između Sinera i Đokovića.
Novak je tokom karijere imao ogroman broj kontroverzi i često je bio predmet žestokih kritika. Njegov odnos prema publici, vakcinaciji, organizatorima turnira i pojedinim potezima na terenu godinama je izazivao rasprave. Međutim, kada se govori o njegovim sportskim rekordima, nema potrebe da se uz njih dodaje pitanje da li su rezultat nedozvoljenog ponašanja. Đokovićevu karijeru možete voleti ili ne voleti, možete osporavati njegove stavove ili ponašanje, ali ono što je postigao na terenu nije opterećeno doping aferom.
Kod Sinera je drugačije.
I nije čak potrebno tvrditi da je Italijan varao da bi se razumelo zašto će taj teret ostati prisutan. Naprotiv, moguće je istovremeno prihvatiti zvanični epilog njegovog slučaja i razumeti zašto će deo javnosti i dalje biti sumnjičav. Sportista može biti oslobođen optužbi ili odslužiti izrečenu kaznu, ali poverenje publike ne vraća se odlukom institucije.
U tome i jeste paradoks Sinerove karijere. Možda će jednog dana uraditi upravo ono što danas deluje gotovo nezamislivo i preuzeti od Đokovića status statistički najuspešnijeg tenisera svih vremena. Ali čak ni tada neće automatski dobiti ono što je Novak izgradio tokom dve decenije – reputaciju šampiona čiji se rezultati, bez obzira na sve kontroverze koje su ga pratile, ne dovode u pitanje zbog dopinga.
Zato je reakcija na ovaj snimak mnogo važnija od samog snimka. On ne dokazuje da je Siner lagao o povredi, ne dokazuje da se iza odustajanja od US Opena krije nešto drugo i ne predstavlja nikakav dokaz o novom doping prekršaju. Ali pokazuje koliko je malo potrebno da se njegovo ime ponovo poveže sa temama koje bi za svakog sportistu trebalo da budu daleko iza njega.
Siner je možda na putu da postane jedan od najvećih tenisera svih vremena. Možda će jednog dana imati više trofeja i rekorda od Novaka Đokovića. Ali veličina u sportu ne meri se samo statistikama. Način na koji će neko biti zapamćen zavisi i od poverenja koje je izgradio, a upravo je to deo nasleđa koji će Siner mnogo teže osvojiti.
Đoković je svoje rekorde gradio godinama, a uz njih je izgradio i reputaciju čoveka čija se dostignuća mogu osporavati iz milion razloga, ali ne zbog doping afere. Siner će možda uspeti da ga nadmaši u gotovo svakoj statističkoj kategoriji, ali će svaki njegov veliki uspeh zauvek imati i jednu dodatnu fusnotu.
A najbolji pokazatelj da je ta fusnota već postala deo njegove priče jeste činjenica da je za njeno ponovno otvaranje bio dovoljan – jedan običan snimak sa treninga.
IZVOR:NOVASPORT
