Zovem se Nikola, imam 42 godine i ovu ispovest pišem sa drhtavim rukama, jer istina koju sam nedavno saznao srušila je moj svet kao kula od karata. Deset godina sam živeo u laži, verujući da sam otac jedne prelepe devojčice. Ljubio sam je svako jutro pred školu, nosio je na leđima, pričao joj bajke pred spavanje… A onda je stigao DNK test. Jedan papir. Jedna rečenica. Ja nisam njen otac.
Kako da čovek preživi takvu spoznaju?
Sve je počelo nedužno. Naša ćerka je imala zdravstvenih problema – ništa ozbiljno, ali lekari su predložili detaljne analize, uključujući i genetske predispozicije. Zbog procedura, tražili su DNK uzorke oba roditelja. Bez razmišljanja sam pristao. Šala, rutina, birokratija – tako sam to gledao. Poslao sam uzorak, zaboravio na to.
Dve nedelje kasnije, supruga je bila neobično tiha. Nije htela da mi pokaže rezultate. Pokušavala je da mi ih prepriča, prevede, zamuti suštinu. Bilo mi je čudno. Uzeo sam papire. I tada sam video.
“Otac: Nepodudaran – 0% verovatnoća očinstva.”
Osetio sam hladnoću kakvu nikada nisam osetio. Kao da mi se zemlja otvorila pod nogama. Pogledao sam svoju ženu – lice joj je bilo sivo, oči crvene, usne bez reči. Samo je tiho izustila: “Nikola… Mogu da objasnim…”
Objasniti? Šta? Kako?
I tako je sve izašlo na videlo. Priznala je da me je prevarila – jednom. Navodno, u vreme kada smo se posvađali, kad sam ja otišao na dve nedelje kod roditelja na selo. Bila je slaba, sama, besna. Kaže da nije znala da je trudna sve dok nije prošlo nekoliko nedelja. Tada je već odlučila da dete bude “moje”. I zaista, dete je odraslo uz mene – ali sada, znajući da nisam biološki otac, sve izgleda drugačije.
Bio sam slomljen. I dalje jesam. Ova devojčica – ona mene zove tata, meni trči u zagrljaj, pita me za pomoć kad joj padne igračka. Za nju sam ja otac. I u srcu – ja to jesam.
Ali kako da živim sa laži? Kako da gledam svoju ženu? Godinama sam se borio za porodicu, žrtvovao se, radio po dva posla da njoj bude lakše s detetom. A ona je ćutala. Znala je, i ćutala.
Najgore od svega – ne zna se ko je pravi otac. Kaže da je to bio nepoznat muškarac iz jednog izlaska. Jedna noć, i ništa više. Ne zna ime, ne zna gde je sada. To je za mene još jedan nož u leđa. Da barem znam s kim… ovako me razdire hiljadu scenarija.
Trenutno ne znam kuda dalje. Još živimo pod istim krovom. Ne želim da povredim dete, ali svaki put kad pogledam ženu – vidim izdaju. Vidim deset godina laži.
Zato, ako ste ikada u sumnji, ako osećate da nešto nije u redu – uradite DNK test. Istina boli, razara, lomi… ali bolja je od života u neznanju. Ja nisam znao. I sada mi je sve – jedno veliko ništavilo.
Facebook Comments